SARKOFOBIJA

Valentina Jokić

(pregled naslovnih strana u stranim magazinima)

U ovonedeljnom broju, Nouvel Observateur, posvećuje pažnju francuskom predsedniku Nikoli Sarkoziju, tačnije, rečima onih koji nemaju mnogo toga dobrog da kažu o njemu.

 

obsrever

 

Nouvel Observateur se pita da li je sarkofobija sindrom velikog nesporazuma između većine Francuza i "novog čoveka“ kojega su sami izabrali? Razvila se mržnja, po meri kulta čiji je tvorac Nikola Sarkozi. Stvorio ga je neprijatnim i ksenofobičnim optužbama, plitkošću i uvredama. Obožavatelji šefa države pretvaraju se da je sarkofobija samo mržnja prema njemu, "ad hominem“, a u stvari, sve više se radi o odbacivanju jednog stila i jedne politike.

 

Videvši predsednika, neposredno posle izbora, na jahti d Bolore francuski filozof i pisac Alan Finkelkraut, veliki protivnik “žutog” užasa, izjavio je: "Predsednik nas bruka", navodi Nouvel Observateur. Kao i uvek, paradoksalni Finkelkraut traži razloge da ne izgubi nadu i pokušava da ublaži sliku "Sarko-šoua", navodeći da je "džetsetizacija politike počela još u vreme Miterana". Priznaje da je predsednikovo ponašanje upravo suprotno onome što izjavljuje.

 

Žan-Fransoa Kan, bivši direktor nedeljnika "Marianne", Emanuel Tod, demograf i istoričar i Alan Badiu, filozof levičar, tri su velika protivnika "sarkozizma". Zajedničko im je to što optužuju Sarkozija za "amerikanolatriju". Kan pominje i Sarkozijevu "neverovatno čestu upotrebu lične zamenice ' ja'", u svojim govorima i izjavama. Da je, svojevremeno, nekim slučajem, Sarkozi bio predsednik, odveo bi Francusku u Irak, pisao je Kan. Tod smatra da je Sarkozi, još kao ministar unutrašnjih poslova "koristio državni aparat da bi doveo predgrađa (gde većinsko stanovništvo čine imigranti) do usijanja".

 

Sarkozi je uspeo da navuče bes svih, katolika, jevreja, muslimana, levice i desnice i naravno, bivše žene. Čak i izjave bivše žene podgrevaju "sarkofobiju". Sesilija se poverila autorima nedavno objavljenih knjiga o njoj. Po rečima "uskogrudi", "ženskaroš", vidi se da bivša supruga ne štedi predsednika Republike. Užasna slika Sarkozija veoma raduje sarkofobe koji u njemu inače vide sebično čudovište.

 

"Najomiljeniji Francuz među Francuzima", bivši teniser i muzičar, Janik Noa, izjavio je tokom predsedničkih izbora: "Ako Sarkozi dobije na izborima, ja brišem." Noa nije "zbrisao", ali koristi svaku priliku da "zbriše" predsednika. Mnogi drugi sportisti, muzičari i glumci se otvoreno izjašnjavaju protiv Sarkozija. Izabel Ađani, Žozijan Balaško, Emanuel Bear i izvesna… Karla Bruni, piše Nouvel Observateur, napadale su amandman Marijani po kome bi se uveli DNK testovi za decu stranih imigranata. 

 

Specijalisti i oni koji to nisu, naziru ludilo i hiperaktivnost predsednika Republike, dok su humoristi postali vrlo “sarkostični”. Kritike mu nisu uskratili ni strana štampa, ni stranci, a među njima, glumica i režiser, Sabina Gucanti, podsećajući da su "Italijani imali i još uvek imaju berluskonizam", u kome su shvatili da problem nije u tom čoveku već u sistemu. Sarkozija smatra ozbiljnijim, a time i opasnijim od Berluskonija. 

 

Sve bolje i bolje

Ovonedeljni "Itogi“, najveću pažnju posvećuje promenama u obrazovnom sistemu Rusije, kroz razgovor sa rektorom Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov, Viktorom Antonovičem Sadovničijem. 

"Danas svi, kojima to nije teško, kao političari, deputati, činovnici, zvezde šou biznisa, postaju doktori nauka ili kandidati za tu titulu. Koliko je samo akademija i akademika niklo u poslednje vreme? Današnji učenjaci ulaze u uski i elitistički klub Ruske Akademije nauka, utapajući se u masi akademika svih vrsta, satire, humora i okultnih nauka. Svaka akademija ima svoje simbole, diplome i druga obeležja po kojima se razlikuju. Nikome nije zabranjeno da uživa u svojoj samoljubivosti, ali ne mora uzalud da se ispira grlo rečju 'akademija'. Neka se sve to naziva nekako drugačije.“, izjavio je rektor Moskovskog državnog univerziteta Lomonosov, Viktor Antonovič Sadovničij, za "Itogi“. 

 

itogi1

 

Na Lomonosovu će se ponovo piti medovina povodom Tatjaninog dana, tradicionalno priznatog Dana studenata. Rektor MDUL-a, Viktor Sadovničij, bio je raspoložen da, uoči praznika, govori o problemima koji uvek izazivaju pažnju ruskih visokih škola, navodi "Itogi“.

 

"Devedesetih godina cepali smo drva, a danas moramo da se suočimo sa posledicama tog vremena, kada su bilo koje tri osobe mogle da se sastanu u privatnom stanu, proglase se univerzitetom i dobiju još i licencu. Formalno je sve bilo po zakonu“, govori Sadovničij.

 

"U sovjetsko vreme", nastavlja on, "u čitavoj Rusiji je bilo oko šest stotina visokih škola, a sada, samo nedržavnih institucija visokog obrazovanja i njihovih filijala ima 3.345. U jednom trenutku, na svakom ćošku, dobijala se standardna diploma.“

 

"Nije bilo moguće naći toliki broj kvalifikovanih predavača u zemlji. Broj studenata se povećavao, ali nivo specijalističkih diploma je pao. Treba pozdraviti žeđ za znanjem onih koji nisu krivi za ovakvo stanje. Treba se obratiti onima koji su i smislili ovaj obrazovni program ali oni se najčešće ne bave ovim problemom. Reklo bi se, predstavljeni su obavezna predavanja i discipline, a ostalo nas se ne tiče. Naziv predmeta ne otkriva i njegovu suštinu. Nije samo važno prelaziti lekcije, već kako i sa kim. U zemlji, sa preko sedam miliona studenata, kvalitet pripreme maturanata stalno pada. Na osnovu toga nametnula se tema bolonjskog sistema“, govori Sadovničij.


itogi2
U civilizovanom svetu, odavno su priznate druge odlične univerzitetske diplome. To je svojevrsna potvrda kvaliteta.

Rektor Moskovskog državnog univerziteta, Viktor Sadovničij smatra da bi i Rusija mogla da napravi pokušaj u tom pravcu.

 

"Ne možemo jednostavno preslikati model koji nam se nudi. Ako negde taj sistem funkcioniše, to ne znači da će tako biti i kod nas. Treba uzeti u obzir specifičnosti i tradiciju zemlje, kao i cilj koji ima pred sobom. Gledano spolja, bolonjska šema je veoma privlačna: četvorogodišnje osnovno studiranje, a onda po potrebama i mogućnostima, pri čemu se ne uzimaju u obzir važne nijanse. U većini evropskih zemalja, školovanje traje 12, u Nemačkoj, 13 godina, jednu, dve godine više nego u Rusiji. Predlaže nam se dobijanje maturske diplome nakon tri odslušana kursa na institutu. Prilično nedopustivo! Osim toga, ne razumem," govori Sadovničij, "zbog čega se toliko insistira na 'konvertibilnosti' diploma po bolonjskom obrascu. Kaže se da će taj papir omogućiti traženje posla i biti priznat u celom svetu. Uvek sam verovao da nam je osnovni zadatak da specijaliste pripremimo za rusku ekonomiju, a ne za emigraciju, kaže on. Mnogi mladi talenti otišli su u inostranstvo devedesetih godina. Broj naučnih radnika se prepolovio, a mi se od tog udarca još nismo oporavili. Ukratko, argument lakog odlaska konvertovanih specijalista, za mene nema dovoljnu težinu da bih podržao bolonjski sistem.“


Na pitanje lista "Itogi“, da li će se doći do nekog rešenja, Viktor Sadovničij kaže da Rusija želi da zadrži ciklus osnovnih petogodišnjih studija kada su u pitanju medicina, pravo i fundamentalne nauke: matematika, fizika i hemija. U poređenju sa drugim poznatim svetskim univerzitetima, došlo se do zaključka da je obim osnovnih petogodišnjih studija na Moskovskom državnom univerzitetu ubedljivo najveći (više nego duplo). Predavanja iz matematike zaista nešto predstavljaju. Sa druge strane, sistem postdiplomskih studija na Zapadu je dobar.

 

itogi3

Moskovski državni univerzitet Lomonosov

 

U Rusiji se na postdiplomske studije, odlučuju ili zbog izbegavanja odsluženja vojnog roka ili da bi produžili boravak u prestonici. Viktor Sadovničij smatra da to nije nerešiv problem. Ono što je važno jeste da se "studenti vrlo rano uključuju u naučnoistraživački rad, primenjujući teoriju u praksi, konkretno produbljujući svoja znanja.“ Sadovničij podržava oba sistema ili slobodu izbora.

Kako tvrdi Viktor Sadovničij, sistemi koji se danas nude, daleko su od savršenstva. Potrebno je koristiti ono što je pozitivno, a ispravljati ono što se pokazalo lošim ili, kako Sadovničij, kao matematičar, kaže, "pretvarati minus u plus, u tome je sva mudrost".

 

"Ne želim da nagađam da li će proces dugo da traje. Savršenstvu nema kraja."

 

Navali narode

Najveće američke banke, davale su stambene kredite šakom i kapom. Kada dužnici nisu mogli više da plaćaju, banke su brže bolje stavljale kuće na prodaju, a onda je, zbog ovakve hipotekarne krize, usledio pad cena. Eksperti smatraju da je sada pravi trenutak za kupovinu nekretnina. Onaj ko se ne plaši mogućeg rizika, imaće priliku, dobro da zaradi, piše "Itogi".

 

itogi4 

Hiljade domova je dato na prodaju. Posledica hipotekarnih kredita

 

Statistike pokazuju da se hipotekarska kriza nije bitno odrazila na tržište najskupljih luksuznih nekretnina. U prvih šest meseci prošle godine, u Holivudu, prodaja privatnih hotela porasla je za 40 odsto, u Njujorku i Konektiketu za 15 odsto. Prema podacima ministarstva spoljne trgovine Sjedinjenih država, od 2005 do 2007 godine, cene luksuznih nekretnina povećale su se dva puta.

 

Opšta situacija na američkom tržištu, međutim, vrlo je nepovoljna, a hipotekarna kriza ne obećava ništa dobro svetskoj ekonomiji. Tržište je opalo pod pritiskom masovnog neplaćanja stambenih kredita. Ovaj fenomen se već jasno nazirao u martu prošle godine, posle berzanskog sloma korporacije New Century Financial, najveće hipotekarske kompanije čiji klijenti nisu bili kreditno sposobni ili su već bili loše platiše. U poslednjih dvadeset godina u kreditima se ugušilo više od 150 hiljada klijenata. Koju godinu pre toga, banke i kreditne kompanije, kao New Century, bukvalno su ljudima nametale kredite. Primer osamdesetpetogodišnjeg Simona Fergusona, koji je dobio kredit na 25 godina, bez obzira na dijagnozu "staračke senilnosti“, govori sve. Nakon bujice neplaćenih kredita, banke su počele ubrzano da prodaju kuće dužnika, što je naglo oborilo cene.

 

Prema podacima Mortgage Bankers Association, prošle godine, prodaja novih i preprodaja starih kuća, opala je za 32 odsto. To je, opet, izazvalo obaranje tržišta koje se tiče izgradnje stambenog prostora. Za kratko vreme, kapitalizacija 15 najvećih građevinskih kompanija pala je za 35 milijardi dolara. Cene stanova su toliko pale da oni koji su želeli da, prodajom kuće ili stana, otplate kredit, nisu to mogli da učine.

 

U avgustu 2007 godine, istraživanja NBA (National Business Association), pokazuju da njihovi članovi smatraju da je, za ulagače, hipotekarna kriza u Sjedinjenim državama, "strašnija od međunarodnog terorizma“.

 

U nekoj daljoj perspektivi, današnje tendencije u oblasti finansija, mogle bi da ugroze globalnu ravnotežu snaga. Dalji pad kursa dolara zbog finansijskih problema Sjedinjenih Država, mogao bi dolaru da oduzme titulu glavne svetske rezervne valute i označi kraj američke ekonomske hegemonije, a sve to zbog nekolicine neodgovornih dužnika koji nisu bili svesni svojih finansijskih (ne)mogućnosti pri kupovini stambenog prostora.

 

 

Glavobolja stoleća

Mnogi naučnici, pokušali su da naprave vakcinu protiv side, ali bez uspeha. Da li to znači da nema nade da se pobedi ovaj najopasniji virus? Ni najmanje. Danas u svetu postoji tridesetak eksperimentalnih vakcina protiv side. Istraživanja se nastavljaju i Rusija će tu imati važnu ulogu, piše "Itogi“.

 

itogi6 

Danas, u svetu, postoji tridesetak eksperimentalnih vakcina protiv side

 

Specijalisti odelenja za imunobiološke preparate "Vektor“ završili su prvu fazu ispitivanja svoje vakcine na životinjama. Tačno je, požalili su se oni, da su ovakva ispitivanja mogla da se obave još pre tri godine. Tada je iznenada presušilo finansiranje istraživanja. Uoči 2008. godine, vlada predviđa izdvajanje više od 400 miliona rubalja. Danas, u svetu, novac daju velike farmaceutske kompanije, boreći se za prioritet u ovom domenu. Ipak, rad Novosibirskih naučnika ni u čemu ne zaostaje. "Nacionalni zdravstveni instituti Sjedinjenih Država predložili su nam ispitivanje naše vakcine. To govori da naša vakcina ima budućnost“, rekao je Aleksandar Iljičev, direktor „Vektora“.

Treba podsetiti da se na vakcinu protiv malarije čekalo 115 godina. Tako, 24 godine, koje, istina, nisu urodile plodom, i nisu tako dug period.

 

Dobrodošli u "Ny Lon Kong“

Njujork, London i Hong Kong, vezani su ekonomijom i u isto vreme su primer i objašnjenje globalizacije, piše Tajm u svom azijskom izdanju. Ovi gradovi su povezani dugolinijskim avionskim vezama, optičkim kablovima i imaju, geografski, savršenu poziciju na planeti. Igrom slučaja (jer niko nije planirao), stvorili su finansijsku mrežu koja drži svetsku ekonomiju i prilično olakšava ulazak u moderni svet Kine, džinovskog deteta ovoga veka.

 

Ako shvatite mrežu Ny Lon Kong, razumećete i današnje vreme.

 

tajm asia 

 

U najtežim vremenima, ovi gradovi su imali neku skrivenu snagu koja ih je spašavala. Sva tri grada su velike luke ili su to nekada bile. To je veoma važno jer su postali otvoreni za trgovinu i sposobni da se prilagođavaju i menjaju sebe i utvrđena pravila. Kao lučki gradovi bili su otvoreni za svet i u drugom smislu. Njujork je dugo bio grad doseljenika, Iraca, Italijana i mnogih drugih. London je 2006 godine imao 31 odsto stanovništva rođenog van Britanije, Njujork 34 odsto, rođenih van Sjedinjenih Država. Hong Kong, koji postoji jedva 150 godina, uvek je bio otvoren za izbeglice iz Kine, a između 1996. i 2006. godine, broj azijske populacije iz Južne Azije, povećao se na 43 odsto. Međunarodna trgovačka mreža i lični kontakti, povezuju Njujork, London i Hong Kong a to je i ključ njihove industrije. Devetnaesti vek je bio vreme imperije, dvadeseti, vreme rata, a dvadeset prvi će biti vreme finansija.

 

Ovi gradovi, osim što su simbol novca, predstavljaju ogromne haotične gradove talenta i kulture. Ipak, ovo su vrlo skupa mesta. Skupoća, na primer, u Njujorku, mogla bi da otera one koji taj grad čine živim i zabavnim. Globalizacija je možda donela mnogo dobra onima koji žive u Londonu, Njujorku i Hong Kongu, ali svet se menja i ide gore dole. Kineski gradovi se razvijaju vrtoglavom brzinom, a to im je i jedini cilj. Hong Kong mora neprestano da bude u igri kako bi očuvao svoje interese u odnosu na galopirajuću kinesku ekonomiju.

 

Ova tri grada stvorila su svet iz jednog komada, bez šavova, stvorivši fenomen svetske ekonomije, koja je, milionima ljudi omogućila bolji život, navodi Tajm.

 

Nauka o ljubavi

Ovonedeljni Tajm, u svom evropskom izdanju, bavi se pitanjem, "zašto nam je potrebna ljubav da bismo preživeli?“

 

Za inteligentnu vrstu kao što je naša, prilično je besmisleno gubiti glavu zbog seksa. Za života, glavni posao je produženje vrste, gajenje dece, a onda dolazi smrt. Vezivanje za drugu osobu i rituali koji uz to idu, ne objašnjavaju se samo potrebom za potomstvom. Tu su i uzajamna nežnost, cveće, poezija i odlazak na drugi kraj planete, samo da biste na kratko bili sa voljenom osobom. Da li tako naporan posao služi samo da bi spermatozoid sreo jajnu ćeliju?

 

tajm eu 

 

Ljudi dižu veliku prašinu oko koječega, ali najviše oko ljubavi. Hrana i piće su, bar isto toliko, važne stvari. Usamljen može bar da nastavi da živi, dok gladan ne može ni to. Kult hrane nas ne dovodi do nekog većeg ludila, dok ljubav ima takvu moć.

 

"Ljudi pišu pesme, novele, ljubavne veb stranice na internetu“, kaže Helen Fišer, antropolog sa Ratgers univerziteta. "Oni žive, umiru za ljubav i ubijaju iz ljubavi. To može da bude jače od života.“

 

Nameće se pitanje, zbog čega ljudi gube glavu u ljubavi? Zar zavođenje, treptanje, ljubavni znaci, sreća, patnja, nisu prava gnjavaža? Naučnici ne znaju previše ali im se, vremenom, proširuju saznanja. Sva čula i neurohemijski procesi ne moraju da budu neophodni za prostu prokreaciju, ali izgleda da su veoma važni za nešto drugo. Švajcarski univerzitet u Bernu, organizovao je testiranje u kome su žene, prema mirisu majica nepoznatih muškaraca, određivale koji ih privlači. Pokazalo se da su nepogrešivo birale one koji imaju različit MHC (Major Histocompatibility Complex – glavni histokompatibilni kompleks) ili raspored gena koji kontrolišu imuni sistem. Utvrđeno je da žene koje uzimaju pilule protiv začeća ili pilule koje simulišu trudnoću, biraju "pogrešnu“ majicu. Ako je fetus začet sa osobom sličnog glavnog histokompatibilnog kompleksa, rizik od pobačaja je mnogo veći.

 

"Moja koleginica se pita, može li pilula da utiče i na razvod“, kaže Čarls Visocki, iz Monell Chemical Senses centra, u Filadelfiji. "Žene odaberu muža u periodu kada koriste pilulu protiv začeća, a kada odluče da imaju decu, shvate da su negde pogrešile.“

 

Da bi postojala "hemija“, važni su i izgled i zvuk. Ljudi ne mogu da odole lepom licu i telu. Vremenom su se menjali samo kriterijumi lepote. Dubina i boja glasa, isto mogu da budu privlačne ili neprivlačne. "To može da dâ suptilne informacije o izgledu tela i seksualnom ponašanju“, navodi psiholog, Gordon Gelap.

 

Ako smo tako sposobne mašine za reprodukciju, koje imaju veliku potrebu za sjedinjavanjem i savršenu sposobnost za prikrivanje genetičkih kvaliteta, zašto ljubav izaziva konfuziju u glavi? Tu već nema pomoći ni od nauke. Činjenica je da onaj ko nas privlači, ne mora isto i da oseća. To dovodi do većeg uzbuđenja jer želimo nešto što nam nije dostupno.

 

Nauka vidi ljubav kao hemijski proces, u kome učestvuju hormoni: dopamin, oksitocin i seratonin. U mozgu se, u svakoj hemisferi, nalaze i "caudate nuclei“ (kodirana jezgra), odgovorna za učenje i pamćenje. Verovatno, zbog toga, nije ni čudo što početna ljubavna zanesenost, može da preraste u dužu vezu.

 

Ljubav ne obećava uvek. Može da pođe i naopako. Osim pilula koje sprečavaju susret sa odgovarajućim glavnim histokompatibilnim kompleksom - MHC, tu je i adrenalin. Bilo koja jaka emocija koja podstiče naš sistem čula, može da deformiše naše percepcije, ostavljajući nas u ubeđenju da treba da pokušamo sa nekim koga bi, u stvari, trebalo da izbegnemo. To je slučaj kada srećemo osobe u nekim posebnim okolnostima (nesreća ili kakva stresna situacija). "U tom slučaju, nismo se zaljubili zato što nam je osoba veoma privlačna, već zato što nam ona izgleda privlačna jer smo se zaljubili“, objašnjava psiholog Artur Aron, sa "State“ univerziteta u Njujorku. Slično je i sa susretima pod dejstvom alkohola i droge, jer kada dođu k sebi, ljudi se pitaju šta im je bilo u glavi. Kada se hormoni i prirodni opijumi aktiviraju, čovek počinje da, trenutna dobra osećanja i istovremeno prisutnu osobu, dovodi u vezu. "Verujete da vam je zbog nekoga lepo, a u stvari, vaš mozak čini da se osećate dobro“, objašnjava Džim Faus, psiholog sa univerziteta "Concordia“, u Montrealu.

 

Retki su oni koji se godinama vole istim intezitetom i na isti način. Kod većine ljudi, to, na žalost, nije slučaj. Istina je surova, ali i nije toliko loša. Ako hoćete ljubav kao na početku, potrebno je ulaganje u čvrstinu, stvarajući je godinama.

 

Ljubav je možda banalna stvar ali ako je za opstanak vrste u pitanju samo preživljavanje, da li bismo mogli to da činimo i bez zadovoljstva, kao što smo bili u stanju da razvijemo jezik bez književnosti, ritam bez pesme i pokret bez igre?


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...