KINEZI ZABRANJUJU "TEČNI" RUČAK

Milan Djukić

(pregled naslovnih strana u stranoj štampi)

New York Times u današnjem broju piše o akciji protiv "žednih" javnih službenika u Kini.

 

Li Bin, na specijalnom zadatku u ime šefa Komunističke partije u gradu Ksinjang, prolazi praznim predvorjem okružnog suda u potrazi za birokratama. Odsečno drmusa kvake na zaključanim vratama i ulazi u kancelarije bez kucanja. Sudski službenici se pred njim povlače uz izraz užasa na licu.

 

Antialkoholičarska ekipa je stigla.

 

"Duvaj", naređuje nekoliko minuta kasnije jedan od Lijevih podređenih dok alkoholmetar pritiska uz usne nervoznog funkcionera Komunističke partije.

 

Cilj Lijevog prošlonedeljnog podnevnog prepada nisu bili samo "veseli" funkcioneri već ritual koji zvaničnici KP već dugo smatraju delom opisa radnog mesta: dugotrajni, alkoholnim pićima ispunjen podnevni banket (koji se obično plaća iz budžeta). Poslednjih godinu dana Li i njegove kolege istražitelji pročešljali su državne kancelarije u ovom gradu sa sedam miliona stanovnika da bi otkrili službenike koji se goste na "tečnim" ručkovima. Jedan od njih je otpušten na licu mesta.

 

NYT 08 03

 

Pošto se zvanični Peking trudi da iskoreni korupciju, kampanja u Ksinjangu u provinciji Henan nalikuje komičnom opuštanju. Međutim, javno zgražavanje i ogorčenost zbog privilegija javnih dužnosnika je toliko primetno da je kampanja privukla pažnju na nacionalnom nivou, podstakla i istrage u drugim gradovima i na svetlost dana iznela podatke o tome koliko kineska industrija alkoholnih pića profitira od žeđi funkcionera Komunističke parije.

 

Vang Tie, šef KP u Ksinjangu i idejni tvorac ove akcije, procenjuje da je država na ovaj način za poslednjih šest meseci uštedela šest miliona dolara. Lokalni restorani su prijavili drastičan pad prometa i zarade. Prošlog meseca je Udruženje proizvođača alkoholnih pića provincije Henan, uzbuđeno zbog gubitka najboljih mušterija, saopštilo da se kampanjom krše legalna prava javnih službenika.

 

"Zakon o državnim službenicima ne zabranjuje službenicima konzumiranje alkohola tokom pauze za ručak", tvrdi Kang Jinžong, advokat Udruženja. "Pili ili ne, to je njihovo pravo. Državne službe nemaju pravnu osnovu da se mešaju u život javnih službenika ako on ne utiče na njihov popodnevni rad."

 

S druge strane Vang kaže da će nova praksa izdržati sve izazove i s ponosom pokazuje pozitivan redakcijski tekst lista People's Daily, glasila Komunističke partije Kine. "Svi znaju da u Kini postoji problem s kadrovima koji jedu i piju na račun javnih fondova. To je veliki problem i da bismo se izborili s korupcijom moramo se suprotstaviti i pitanjima poput ovoga."

 

Vang, koji dobija sve više pisama podrške, dodaje: "Želimo da naši kadrovi imaju dovoljno energije za rad".

 

Kurdsko društvo vojnika

Washington Post piše o kurdskim gerilcima na severu Iraka.

 

Na dan kada se turska vojska povukla iz Iraka, 40 kurdskih gerilaca se okupilo da bi sahranilo petoricu svojih saboraca.

 

Tela su bila umotana u crnu plastičnu foliju i kamuflažno platno, privezana za improvizovana nosila napravljena od granja, i prekrivena zastavom Kurdske radničke partije. Gerilci su u tišini naslagali veliko kamenje u pet gomila i položila nosila jedno pored drugog. Stajali su u dvovrsnoj formaciji s mašinkama usmerenim iznad planina koje ih okružuju i čekali na govor svog vođe.

 

"Tuska vojska nije mogla da osvoji našu teritoriju, nijednu našu bazu, nijedan komad naoružanja – čak ni komadić najlonske folije", rekao je Bahoz Erdal, komandant kurdskih gerilaca svojim borcima. "Turska armija nije imala ni trenutak slobodnog vremena za odmor. Kada bi nas napali, žestoko smo uzvraćali. Kada bi napravili logor, mi bismo ih napali. Napadali smo ih čak i kada su počeli da se povlače."

 

WP 08 03

 

Ishod osmodnevne bitke duž severne granice Iraka turska Vlada je opisala kao predviđeni kraj uspešne akcije kojom je neprijatelju zadat žestok udarac i tokom koje je uništeno nekoliko stotina skrovišta i logora kurdskih pobunjenika. Međutim, bitka je na kraju završena tamo gde je i počela – nedodirljivi gerilci su ostali jedini gospodari nekoliko stotina kilometara planinskog terena.

Na sahrani, tihom okončanju najnovijeg rata, neki gerilci su bili pognute glave ali bez suza u očima. "Proteklih deset dana naši borci su iskazali neviđeni heroizam", rekao je Erdal svojim saborcima. "Braneći se, ponovo ste iskazali borbeni duh Kurdske radničke partije."

 

Dopisnik i fotograf Washington Posta koji su pet dana proveli na teritoriji pobunjenika – bili su to jedini novinari kojima je bilo dozvoljeno da prate gerilce – zapazili su samodovoljno društvo sa svojim ritualima i tradicijom, koje nema nimalo sličnosti sa ostatkom Iraka. Pristup im je, međutim, bio ograničen samo na ljude i mesta koje su gerilci odlučili da otkriju, a bilo je i teško proveriti detalje o sukobima zbog ogromnog rastojanja između lokacija.

 

Jasno je ipak bilo da su godine provedene u ovim planinama okovanim snegom pretvorile borce u očvrsle askete. Iako im je baza u severnom Iraku, orijentisani su i u drugim smerovima pa tako čak biraju da žive po turskom vremenu, koje jedan sat zaostaje za iračkim. Nalaze se u srcu islamskog Bliskog istoka, ali ih izuzetno interesuju religija ili kulture koje su napustili u Turskoj, Siriji, Iranu i Iraku. Svoju borbu povezuju s američkim revolucionarima koji su se suprotstavili britanskoj kruni i s kubanskim gerilcima koji su pratili Fidela Kastra u planinama Sijera Maestre.

 

"Borimo se za demokratiju, za slobodu", kaže Osman Delbrin, gerilac koji se već osam godina bori u planinama. "Borimo se za mir i za sve Kurde".

 

Kraj mirnim antinukelarnim protestima u Britaniji

Independent danas piše o kraju jednog od najpoznatijih simbola protestvovanja u britanskoj političkoj istoriji.

 

Independent 08 03

 

Danas će se poslednji put okupiti grupa žena koje se od osamdesetih godina prošlog veka sastaju svake druge subote u mesecu da bi protestvovale protiv razvoja nuklearnog naoružanja. Ti su protesti, inače započeti još pre pedesetak godina, "preživeli" šest torijevskih Vlada, kraj Hladnog rata, uspone i padove masovnih marševa, ali je ipak era Novih laburista donela i njihov kraj. Na osnovu ovonedeljne presude Vrhovnog suda, šatori protestanata isped Instituta za atomsko oružje u Aldermastonu se uklanjaju, demonstrantima se preti hapšenjem a znaci "kampovanje zabranjeno" se postavljaju svuda u okolini.

 

Iako je bio simbol prava na mirne proteste, Aldermaston je postao najnoviji dokaz želje uzastopnih Vlada Novih laburista da ograniči pravo na okupljanje, demonstriranje i protivljenje vladinoj politici.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...