Opet rasprodaja „porodičnog nakita“ Srbije?

Miloš Obradović

U ekspozeu premijera najavljuje se prodaja Telekoma, Dunav osiguranja i još nekih kompanija, a ekonomista Mlađen Kovačević upozorava da ćemo sav taj novac pojesti kroz budžet i na kraju - ostati i bez profitabilnog Telekoma i bez para

U dugačkom ekspozeu novog predsednika Vlade Republike Srbije Aleksandra Vučića pre nedelju dana, najvažnije mesto zauzimala je ekonomija, a pažnju javnosti posebno je privukao plan premijera za javna i državna preduzeća. Jednom rečju, privatizacija ili restrukturiranje pa privatizacija. Jedna od najvrednijih i svakako kompanija koju je najlakše prodati je Telekom Srbije, a spomenuti su i Elektrprivreda Srbije koja bi trebalo da dobije manjinskog partnera, Državna lutrija i RTB Bor, kao i prodaja Dunav osiguranja.

Telekom Srbije će ući u proces privatizacije, jer će njegova vrednost vremenom samo padati. Tendencija u evropskim telekomunikacijama je ubrzano regionalno ukrupnjavanje kako bi se održao korak sa rastućim troškovima tehnologije i realno opadajućim prihodima. Telekom Srbije nije izuzetak, te se njegovo učešće na tržištu mobilne telefonije smanjuje svake godine, dok na tržištu fiksne telefonije više ne može da zadrži monopolski položaj. Uskoro će se krenuti i sa izdavanjem licenci za 4G mrežu, a ni Telekom ni država nemaju dovoljno sredstava da ozbiljno krenu u razvoj nove mreže, pa je očekivano dodatno pogoršavanje Telekomove konkurentske pozicije. Sa pripremom procesa privatizacije bi se započelo u prvih 100 dana rada vlade. U tom slučaju bi bilo realno da privatizacija bude okončana tokom naredne godine, ukoliko tržišni uslovi to budu dozvolili. Zahvaljujući poboljšanoj međunarodnoj poziciji Srbije, uveren sam da ćemo moći da ostvarimo znatno veću cenu za Telekom od one koju bivša vlada nije mogla da dobije 2011. godine”, rekao je u ekspozeu predsednik Vlade.

vucic ekspoze

Aleksandar Vučić, predsednik Vlade Srbije tokom izlaganja u Skupštini u nedelju 27.aprila

Prodaja zbog rupe u budžetu?

Ovo nije prvi put da će Telekom Srbije na prodaju, a prvi put je 49 odsto ove kompanije prodato još 1997. godine za 1,57 milijardi nemačkih maraka.

I 2011. godine pokušana je prodaja Telekoma, ali se odustalo nakon što je najveći ponuđač Telekom Austrija ponudio svega 1,1 milijardu evra za 51 odsto akcija, dok je tadašnja Vlada postavila donju granicu na 1,4 milijarde evra.

Prema mišljenju Mlađena Kovačevića, člana Akademije ekonomskih nauka, uprkos ocenama kako ne znamo da upravljamo ovim kompanijama, glavni razlog za prodaju državnih preduzeća je pokrivanje budžetskog deficita koji bi do kraja godine mogao da pređe dve milijarde evra i servisiranje spoljnog duga za koji je potrebno 5,7 milijardi evra ove godine.

„Iznenadilo me je kada sam čuo da će se prodati Telekom, Dunav osiguranje, jer su pre samo pet, šest meseci govorili da se Telekom neće prodavati. Obe ove kompanije prave profit, pa se postavlja pitanje zašto ih prodavati. Moguće da je to rezultat pritiska Međunaordnog monetarnog fonda i da nije slučajno da je misija Fonda bila u poseti posle raspisivanja izbora kako bi namentula neoliberalne mere rasprodaje svega što ima neku vrednost. To i ne čudi jer mi smo došli u narkomansku zavisnost od stranog kapitala“, upozorava Kovačević, dodajući da je vlada zbog ogromnih potreba za devizama shvatila da joj je jako važna podrška MMF-a i Svetske banke.

On ističe da je razlog za prodaju na prvom mestu zapušavanje rupa u budžetu, iako se u javnosti govori da će taj novac biti potrošen na otvaranje radnih mesta. Međutim, ako se pogleda deficit budžeta koji je zabeležen u prva tri meseca 2014. i iznosi 71,8 milijardi dinara ili oko 650 miliona evra, to na godišnjem nivou iznosi čak 2,5 milijarde evra. Država, koja je vlasnik 58,11 odsto Telekoma i još 20 odsto akcija koje je Telekom otkupio od Grka, i kada bi dobila za ovu kompaniju dve milijarde evra koje priželjkuje - ne bi mogla da pokrije čak ni deficit iz jedne godine.

kovacevic-mladjen

Profesor Mlađen Kovačević

Ko ne ume da upravlja?

Kovačević dovodi u vezu najave prodaje državnih preduzeća sa nekim novim imenima u vladi, poput novog ministra za državne uprave i lokalne samouprave Kori Udovički koja je pre prvog angažmana kao guverner NBS 2003. godine, i posle i kao ministar energetike, radila u MMF-u od 1993. do 2001. godine, iz početka na problemima monetarnog sektora Mozambika i Zimbabvea, a zatim kao glavni ekonomista za program sa BIH i, najzad, kao glavni ekonomista za program sa Jugoslavijom. Zatim, tu su ministar privrede Dušan Vujović koji je dugo radio u Svetskoj banci i to kao predstavnik u Ukrajini, kao i Lazar Krstić, ministar finansija i u prethodnoj vladi koji je na to mesto došao iz konsultantske kuće Mekenzi.

Telekom Srbije je u 2013. godini ostvario profit od 15,3, a godinu pre toga 11,2 milijarde dinara, dok je Dunav osiguranje u 2012. imalo profit od 72 miliona, a u prošloj godini 15,9 miliona dinara. Postavlja se pitanje zašto se toliko insistira na prodaji profitabilnih kompanija i da li zaista država ničim ne ume da upravlja.

“To su priče za decu. Mi imamo visprene ljude, a čak i da nemamo - postoje ugovori o upravljanju kompanijom od strane profesionalnih agencija, ali kompanija ostaje u vlasništvu države. Često kažu, ništa što je državno ne može biti uspešno, a imamo Telenor koji je državni, imamo Gaspromnjeft koji je kupio NIS čiji je vlasnik ruska država. Ako se postavi najbolje rukovodstvo nije bitno da li je kompanija državna ili privatna. Posle cele te priče da smo nesposobni ostaje utisak da se indirektno kaže da je srpski narod glup, nepošten, sebičan. Drugo, ovo znači i da, ko god da vodi državu, javnim preduzećima moraju da upravljaju politički podobni, a ne profesionalci, što nije istina”, ogorčen je Kovačević.

On vidi opravdanost prodaje Telekoma samo ukoliko se taj novac može uložiti u posao koji će donositi veći profit.

„To bi možda mogla biti poljoprivreda, ali nije se mnogo zemalja obogatilo bavljenjem poljoprivredom. Osim toga, telekomunikacije su kapitalno intezivna delatnost zasnovana na znanju, a poljoprivreda je ipak primarna delatnost. Osim toga, siguran sam da će najveći deo prihoda od prodaje biti pojeden kroz budžet“, smatra ovaj ekonomista, dodajući da se od novog vlasnika može očekivati povećanje cena, otpuštanje zaposlenih i veći profit koji neće ostajati u Srbiji.

Prema njegovim rečima, u ovoj „hajde Jano kuću da prodamo“ ekonomiji, sledi prodaja poljoprivrednog zemljišta i prodaja prirodnih resursa budući da se već govori o nekim pregovorima sa Amerikancima o prodaji Bora, dok će EPS-om i Aerodrom takođe upravljati stranci.

„Srbija postaje kolonija, preuzimanjem najvrednijih prirodnih resursa od strane stranaca. Sadašnja vlast, koja je faktički na vlasti poslednje dve godine, jeste nasledila katastrofalno stanje od prethodnika, ali i oni su se zadužili za dodatnih 4,5 milijarde evra za manje od dve godine“, zaključuje Kovačević, ukazujući na apsurd da će ako se proda Telekom i to biti proglašeno za stranu investiciju. 


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...