Kuda ide ekonomija po završetku pandemije?
Razumno bi bilo da se građani opredele za udaljavanje od potrošačkog modela ekonomije, mada će ih u tome, na sve načine, sprečavati finansijeri i industrijalci
(ilustracija, Za naredni period, Vol Strit predviđa da će svet postati još globalizovaniji, virtuelniji, sa više tehnologije i sa dobro strukturisanim kartelima čiji će cilj biti uništavanje malih preduzeća)
Epidemija korona virusa zahvatila je 170 zemalja i u dvomesečnu izolaciju uvela više od polovine čovečanstva koje danas broji 7,7 milijardi. Uprkos angažovanju gigantskih sredstava od 8.000 milijardi dolara pomoći ekonomijama, svetska privreda će se smanjiti za 4 odsto. Treba napomenuti da su se prognoze za 2020. godinu, pre epidemije, kretale oko povećanja od 3 odsto. Ekonomski šok će se nastaviti i naredne godine, jer će gubici preduzeća i bankroti uticati na poslovanje banaka.
Istovremeno sa lošim vestima o svetskoj privredi, pojavile su se dobrodušne osobe koje smatraju da će pandemija korona virusa povesti svet ka izlasku iz globalizacije, da će se tržište vratiti kraćim putevima i ekonomiji po meri čoveka. Međutim, Vol Strit predviđa upravo suprotno. Prema njihovoj prognozi, a oni znaju o čemu govore, svet će postati još više globalizovan, virtuelniji, sa više tehnologije i sa dobro strukturisanim kartelima čiji će cilj biti da unište mala i nezavisna preduzeća.
Šta se zbilo u Americi?
Vrlo je važno razmotriti šta se tokom pandemije dešavalo u SAD-u, najvažnijoj ekonomiji sveta, za koju se može reći da diktira nove ekonomske koncepte i rado ih pripomaže političkim i vojnim sredstvima.
U Americi, sanitarna katastrofa je prouzrokovala delimično zaustavljanje privrede, a onda su usledila otpuštanja zaposlenih. Od sredine marta pa do sredine maja bez posla se našlo 37 miliona Amerikanaca, oko 15 odsto zaposlenih. Ovo povećanje od 2.800 odsto u odnosu na period pre epidemije, prevazišlo je stopu otpuštanja iz 2008. godine, neposredno posle finansijske krize ("subprime"). Određeni analitičari smatraju da nezaposlenost, u narednih nekoliko meseci, može da dostigne 60 miliona. Poznato je da u američkom sistemu, jedan od elemenata ugovora i zarade jeste i zdravstveno osiguranje, tako da gubitak posla označava i gubitak zdravstvene zaštite.
Može se reći da je američka ekonomija pretrpela najveći pad još od velike krize 1929/30. godine. Međutim, uprkos padu američke berze (manjem nego u drugim zemljama) i broju mrtvih kojih je oko 100 hiljada (veći nego u drugim zemljama), Vol Strit očekuje da će Federalne rezerve i Kongres dati masivnu novčanu pomoć velikim preduzećima. Na taj način će se samo ojačati globalizacija i oslabiti stvaranje drugačijeg koncepta.
Tokom pandemije, Donald Tramp je uporno odbijao da sarađuje sa drugim zemljama, parališući tako Ujednijene nacije i Svetsku zdravstvenu organizaciju. Na taj način, on nije pokušao da zaštiti nacionalnu ekonomiju, oličenu u manjim i nezavisnim preduzećima, nego je želeo da ukaže naciji da ga ništa na svetu ne zanima osim Amerike. Prirodno, u pitanju je samo politički manevar koji bi trebalo da mu obezbedi što veći broj glasova na novembarskim predsedničkim izborima.
Tokom epidemije korona virusa, Donald Tramp je svojoj predsedničkoj kampanji podredio živote i budućnost Amerikanaca, ponašajući se kontradiktorno i vukući loše državničke poteze
Kuda ide Evropska unija?
Međunarodni poredak, sa SAD-om na čelu, stvoren po završetku II svetskog rata, više ne odgovara realnosti na početku 21. veka. Međutim, padom Sovjetskog Saveza nestala je nekadašnja hladnoratovska podela i pojavila se Kina sa novom vrstom hegemonije, zasnovanoj na industrijskoj i ekonomskoj dominaciji bez vojnog zastrašivanja, tipičnog za Ameriku.
Treći pol, koji bi trebala da predstavlja Evropska unija, nikada se nije zaista ostvario. Nedostatak jedinstva i zajedničkog pogleda na politiku i ekonomiju nije odoleo ni epidemiji korona virusa. Ne znajući šta da čine, evropske vlade nisu želele nikakvu saradnju i koordinaciju, nego se svaka država zatvorila u svoje granice i odbila saradnju sa drugima. Politički čelnici zemalja Evropske unije, pokazali su visoki stepen sebičnosti i želje da se epidemijom okoriste radi utvrđivanja sopstvene vlasti i obezbeđivanja ličnih karijera. Tako se, još jednom, pokazalo da je budućnost EU - jednaka njenoj prošlosti – kakofonija i nezainteresovanost za zajednički cilj.
Napuštena od strane Trampove Amerike, bez političke, diplomatske i privredne saradnje sa Rusijom, Evropska unija se suočila sa kineskim ponudama koje su svi želeli da izbegnu. Takve prilike naterale su EU da na sâmom izlasku iz izolacije, ipak, odluče o sopstvenoj ekonomskoj budućnosti i da iznesu predlog o hitnim ekonomskim merama.
Tokom epidemije, videlo se da Evropska unija, osim zajedničke zgrade parlamenta u Briselu, nema ničeg zajedničkog
500 milijardi evra za evropsku ekonomiju
Angela Merkel i Emanuel Makron, na zajedničkoj konferenciji za štampu, 18. maja, izneli su predlog za pomoć zemljama Evropske unije. Oni smatraju da je najvažnije očuvati zajedničko tržište i evro zonu. Zato su oni poslušali italijanske i španske glasove, te su predložili da se Evropska komisija zaduži 500 milijardi evra i da se tim novcem, kroz različite evropske budžete, pomognu države, regije i sektori koji su bili najteže oštećeni pandemijom i njenim posledicama.
Ovaj predlog je istinska novina u finansijskoj i ekonomskoj strategiji EU, jer bi pozajmljena sredstva bila vraćana ne u odnosu na pomoć, nego u odnosu na državni bruto prihod. Uzajamno pomaganje država bilo je često odbacivano u severnijim zemljama Unije (Austrija, Holandija, Švedska, Danska), predvođenim Nemačkom. Krajem marta, prilikom sastanka svih šefova država Evropske unije, ove članice su i dalje podržavale da zemlje koje se zaduže tokom krize, moraju kasnije taj isti novac i da vrate.
Novi ekonomski predlog, ovoga puta, podržala je Nemačka, trudeći se da na taj način učvrsti svoje vodeće mesto u Evropskoj uniji. Međutim, Angeli Merkel preostaje da se izbori sa četiri članice Unije koje su se, 23. maja, nanovo izjasnile protiv ikakve solidarnosti sa manje bogatim zemljama.
U zajedničkoj konferenciji za štampu, 18. maja, Makron i Merkelova predložili su pomoć od 500 milijardi evra zemljama EU koja bi bila vraćana u odnosu na bogatstvo zemlje. Austrija, Holandija, Švedska i Danska ne žele ikakvu solidarnost i glasaće protiv ovog predloga
Šta posle?
Kovid kriza ostaviće posledice u društvu, u početku, sanitarne i zdravstvene, a u nastavku, one će se pretvoriti u privredne i ekonomske. Ovoga puta, za razliku od 2008. godine, zaustavljena je stvarna ekonomija, a ne samo finansijski tokovi svetskih banaka i berzi. Međutim, određeni mehanizmi, koji su doveli do izbijanja ondašnje krize, prisutni su i danas. Naime, velika preduzeća se, i dalje, trude da podruštve gubitke i da privatizuju profite, tako da će deo svake pomoći privredi, posredno, kroz otpuštanja zaposlenih i delokalizaciju proizvodnje i usluga, otići u džepove akcionara.
Posle Covid krize, u Francuskoj neće biti novog ekonomskog modela, jer potrošnja pojedinaca i domaćinstava predstavlja, već decenijama, motor francuske ekonomije
Zato bi bilo razumno da se građani opredele za udaljavanje od potrošačkog modela ekonomije, mada će ih u tome, na sve načine, sprečavati finansijeri i industrijalci. Stvaranjem drugačijeg društveno-ekonomskog modela mogla bi da se umanji opasnost od naredne katastrofe i još većeg i teže popravljivog ekonomskog kolapsa.
Prirodno, postavlja se pitanje da li će se ljudi "opametiti" i rešiti da krenu drugim pravcem ili će velikom brzinom zaboraviti šta se desilo i nastaviti putem koji nas je i doveo do ove katastrofe.