KRAJ STAKLARA IZ MURANA
Poslednja generacija u jednoj od najstarijih porodičnih firmi na svetu
Nakon što je na fini način staklo rastopljeno na vrhu dugačke čelične šipke, još uvek vreli materijal savija se u željeni oblik. Još jedan komad murano stakla, deo trodimenzionalne slagalice koja formira veliki klasični luster, spreman je za tunel hlađenja. Metode koje se koriste u radionici Barovier&Tozo u velikoj su meri onakve kakve su bile krajem 13. veka kada je Jakobelo Barovier počeo sa pravljenjem dekorativnog stakla.
Murano se obično opisuje kao ostrvo u venecijanskom zalivu mada je, kao i Venecija, zapravo arhipelag malih ostrva povezanih mostovima. Murano su još u davna vremena naselili Rimljani i ono je bilo trgovačka luka i mesto proizvodnje soli. Razvoj Murana kao centra staklarskog zanata počeo je 1291. godine kada je Mletačka republika naredila majstorima da presele svoje radionice iz Venecije u Murano, jer je livenje stakla predstavljalo opasnost od požara u Veneciji čije su građevine u to vreme bilo većinom od drveta.
Staklari su na ostrvu ubrzo postali ugledni građani. Bilo im je dozvoljeno da nose mačeve, kovali su sopstveni novac i mogli su udavati svoje kćeri u plemićke porodice u Veneciji. Ali zato nisu smeli da napuštaju Mletačku republiku, pod pretnjom smrti ili odsecanja ruku, mada su mnoge zanatlije rizikovale i selile se za Englesku i Holandiju.
Vizantijski majstori imali su veoma važnu ulogu u razvitku ovog zanata. Kada su 1204. godine Carigrad opustošili krstaši koji su krenuli u 4. krstaški rat, neki umetnici koji su uspeli da pobegnu došli su u Veneciju, što se ponovilo kad su Turci osvojili Carigrad 1453. godine.
Staklari iz Murana držali su monopol na kvalitetu pravljenja stakla vekovima i dugo su bili jedini u Evropi koji su umeli da naprave ogledalo. Vremenom su razvili mnoge tehnologije i kontrolu nad bojama i transparentnosti stakla i usavršili različite dekorativne tehnike. Tako su neki od njihovih izuma, na primer, kristalno staklo, emajlirano staklo (“smalto”), staklo sa nitima zlata (“aventurine”), staklo u više boja (“millefiori”), mlečno staklo (“lattimo”) i imitacija dragog kamenja. Danas umetnici iz Murana još uvek koriste ove tehnike stare vekovima, izrađujući predmete savremene umetnosti, nakit, lustere, suvenire i zapušače za vinske boce.
Posle više od 700 godina i 19 generacija, Jakopo Barovier je na čelu porodične firme staklara koja nosi njegovo ime. Porodica Tozo, čiji su preci počeli da prave dekorativno staklo u 17. veku, pridružila im se 30-ih godina prošlog veka. Rezultat je jedna od najstarijih porodičnih firmi na svetu.
Uprkos svojim tradicionalnim tehnikama ručnog rada, ova stara firma je visoko profitabilna i više od tri četvrtine od svojih 12 miliona evra godišnje prodaje dolazi od izvoza. Barovier&Tozoovi najpoznatiji lusteri su verovatno oni koji su postavljeni pre 15 godina u džamiji Hasan II u Kazablanci, od kojih su neki 40 stopa visoki. Još tipičniji proizvodi ove firme su velike moderne dekorativne instalacije, kao one koje svetle u hotelima „Four Seasons“ u Majamiju i u San Francisku.
Barovier&Tozo mogu biti u opasnosti od kineske konkurencije, naročito pošto sami prave sve od svojih staklenih delova i ne oslanjaju se na outsourcing u zemljama sa izuzetno niskim nadnicama za radnike. Prosuditi o kvalitetu lustera koji visi sa plafona nije lako i Barovier&Tozovi dizajni su teški za kopiranje. „Naša prednost je u tome što pravimo unikatne komade i što su svi naši proizvodi veoma specifični“, kaže g. Barovier.
uspešno branili od strane konkurencije, glavnina stakla koje se prodaje po prodavnicama u Veneciji i za koje se tvrdi da je lokalnog porekla, dolazi iz Azije. Zaista, g. Barovier veruje da će skupina staklara iz Murana, koja je već senka onoga šta je bila pre 70 godina, nestati u roku od jedne decenije.
A budućnost njegove firme? G. Jakopo, koji je protiv svoje volje počeo da radi u porodičnom poslu pre više od 30 godina, biće možda poslednji iz familije u tome. Njegove dve sestre i njegov sin nisu zaposleni u porodičnoj firmi. Da li je gašenje radionice Barovier&Tozo ono što će se desiti. "Ja nisam sentimentalan. Postoji ta mogućnost“, kaže g. Barovier.