AFRIKANCI OSTAJU BEZ ZEMLJE

Arsen Lazarević

U Africi su Kina, Indija, Japan, J.Koreja i bogate arapske zemlje Zaliva kupile i iznajmile radi produkcije hrane i bio-goriva 20 miliona hektara - površinu nešto manju od Rumunije...

 

Velike ekonomike koje se brzo razvijaju, kao što su Kina i Indija, razvijene azijske zemlje (J.Koreja, Japan), bogate petrolejske zemlje Persijskog zaliva (Saudijska Arabija, Kuvajt, Emirati...) u poslednje vreme kupuju ili iznajmljuju na duži rok stotine hiljade, čak i milione hektara zemljišta u drugim državama, pre svega u Africi. Time najčečće žele da dugoročno postignu prehranbenu sigurnost, redje da osiguraju sirovinu za produkciju bio-goriva..




Jevtino i slabo iskorišćeno zemljište u inostranstvu kupuju ili iznajmljuju i evropske firme, koje su zaintereseovane, uglavnom, za bio-gorivo, ali ne samo u Africi, nego i u Ukrajini i Rusiji.

O tome su nedavno pokrenute široke i kontroverzne rasprave, pošto je na na naličje i posledjice ovog „agrarnog globalizma“ upozorio u svom izveštaju Medjunarodni institut za istraživanje prehranbene politike (IFPRI). Institut je američki ali se finansira sredstvima iz 64 zemlje, privatnih fondacija, medjunarodnih i regionalnih organizacija i uživa znčajan naučni i društveni autoritet.

Prehranbena kriza iz 2007. i 2008. i cene hrane, koje su se naglo povećale, otkrili su krhke temelje na kojima u svetu stoji ekonomija hrane ali i nove finansijske mogućnosti za produkciju. Ta kriza je oslabila u izvesnoj meri sa zaustavljanjem rasta i padom cena nafte ali mnoge države, firme i drugi subjekti očekuju da izbije ponovo i to za samo nekoliko godina. I zato deluju da bi je predupredili na ovaj način – kupovinom i iznajmljivanjem ogromnih površina, najčešće, na „Crnom kontinentu“.

Ova kampanja je, prema analizi IFPRI, za lokalne zajednice mač s dve oštrice. S jedne strane dolaze im neophodne, masivne investicije, ali brzina i način na koji se to čini ugrožava njihovu prehranbenu sigurnost. Ukratko, lokalne zajednice koje žive na toj zemlji i obradjuju je na tradicionalan način gube kontrolu nad njom, a time i nad glavnim uslovima svoje egzistencije. Snaga, ekononomska, pravna i politička, tih zajednica je neuporedovo manja od one koju imaju strane kompanije i vlade koje ugovaraju te aranžmane. Počev od toga da mnoštvo tih malih poljoprivrednika koristi zemlju u skladu sa običajnim pravom, bez tapija i katastara, zbog čega bivaju bez većih problema oterani sa zemlje koja je faktički bila njihova, ili bivaju prevareni u prodaji. Posle toga, neretko dolazi do nemira, kao što su, na primer, seljaci u Paragvaju ponovo zauzeli svoju zemlju koju su bili prodali. Tamošnje iskustvo je, naime, pokazalo da velike mehanizovane farme pružaju malo radnih mesta za one koji su ranije živeli i proizvodili na tradicionalan način na toj zemlji.

Evropske firme nastoje da izbegnu te probleme tako što traže zemlju koja ne pripada nikome i niko je ne obradjuje. Ali, i tada se javljaju problemi jer takve površine često služe za ispašu, sakupljanje drva, lekovitog bilja...

U ostvarivanju tog naizgled relativno jednostavnog posla u kome vlada neke zemlje proda ili iznajmi deo svoje teritorije drugoj zemlji radi agrarne proizvodnje, javlja se mnoštvo raznih problema. U Mozambiku su se seljaci suprostavili nameri kineskih investitora da iz svoje zemlje dovedu radnu snagu na iznajmljenu zemlju. Strahovanja za sopstvenu prehranbenu sigurnost navela je filipinsku vladu da odustane od velikog agrarnog ugovora s Kinom. A ugovor koji je Madgaskar trebalo da pretvori u žitnicu J.Koreje (najam 1,3 miliona hektara, tojest polovine ukupnog obradivog zemljišta na Ostrvu, na 99 godina po simboličnoj ceni, u zamenu za obećanje da će koncern Daewo zaposliti 70 hiljada ljudi na toj zemlji) doveo je do obaranja s vlasti šefa ove afričke države Marca Ravolanamana u martu ove godine. A veličine koje su u pitanju su zaista ogromne. U slučaju Madagaskara radi se o zemljištu površine Crne Gore. Kina je sklopila ugovor s Demokratrskom Republikom Kongom o najmu 2,8 miliona hektara (pola Hrvatske) i za još dva miliona hektara za biogorivo u susednoj Zambiji.




U nešto manji red veličina spadaju ugovori evropskih firmi. Za produkciju biogoriva danska kompanija Trigon i švedska Alpcot Argo su u Rusiji iznajmile 100 odnosno 128 hiljada hektara površine koja je, medjutim, potpuno nekultivisana i nenastanjena, a švedski Skebab u Mozambiku 100 hiljada hektara. Britanski Landkom je uzeo u najam 100.000 hektara u Ukrajini.. Prema nekim računicama, u poslednje vreme inostranim kompanijama i vladama prodato je ili iznajmljeno skoro 20 miliona hekara zemljišta tj oko 200 hiljada kavdratnih kilometara – skoro koliko cela Rumunija!

IPFRI, upozorava, medjutim, da ove podatke treba uzeti s rezervom jer mnoge zemlje kriju ugovore koje su sklopile, a za koje će se saznati možda samo ako dodje do težih problema i konflikata u njihovoj realizaciji.

Nemačka nevladina organizacihja Welthungerhilfe skreće pažnju da ovo čini i dosta afričkih zemalja koje su zavisne od uvoza hrane. Njih prodaja ili iznajmljivanje zemljišta strancima čini još zavisnijim i sužava, naročito u krizama, manevarske mogućnosti njihove ekonomske politike.

„Nama je apsolutno potrebno povećanje produkcije hrane“, ističe Victor Mhone iz malavijske Gradjanske agrarne mreže (CISANET) koja udružuje lokalne nevladine organizacije i aktiviste iz redova proizvodjača. „To se može postići samo ako se ojačaju lokalni farmeri kojima ćemo ponuditi na obradu najbolju zemlju. Strane kompanije su ovde samo da bi što pre i što više para zaradile i gajiće bilo šta“.

Prva iskustva koja lokalne zajednice imaju sa ovim projektima su većim delom negativna. To, medjutim, ne znači da treba a priori odbacivati projekte s kojima bi zemlje sa deficitom hrane i obradivih površina investirale u zemlje koje imaju mogućnosti za razvoj poljoprivredne proizvodnje i stvaranje izvoznih viškova. No, to se nikako ne bi smelo ostaviti na volju i uredjivanje samo stranim kompanijama i vladama ovih zemalja koje su ne samo slabe nego često i korumpirane. U suprotnom, nije isključeno da će kao nekad od Indijanaca za djindjuve, bogati za malo para kupiti ili iznajmiti sa faktički neograničenim pravima ogromne površine suverenih država. A na toj zemlji žive, često upravo od nje, milioni ljudi koji tako mogu ostati i bez sredstava za život i bez doma.


Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, omalovažavanje, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Zadržavamo pravo izbora ili skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Web časopis BalkanMagazin ne odgovara za sadržaj objavljenih komentara. Sva mišljenja, sugestije, kritike i drugi stavovi izneseni u komentarima su isključivo lični stavovi autora komentara i ne predstavljaju stavove redakcije Web časopisa BalkanMagazin.

captcha image
Reload Captcha Image...